Kad djed kaže da vile postoje treba mu vjerovati jer „djed je djed“

 

Novi produkcijski iskoraci, fantastične promocije i zainteresirana djeca koja autorima postavljaju direktna pitanja i uvijek imaju spremne odgovore i bez pripreme hrabro čitaju, pjevaju i glume na sceni. Maštovite kreativne radionice u kojima se prožimaju različite vrste umjetničkog iskaza, ali i znanosti, kao i sportskih aktivnost. Sve to ove godine donosi 17. Monte Librić – Festival dječje knjige, koji se u pulskoj Zajednici Talijana – Circolo, održava do nedjelje, 26. svibnja.

Veliki finale u srijedu navečer na 17. Monte Libriću bila je Librofonia u kojoj je uz brojnu publiku održano glazbeno predstavljanje slikovnice „Kako je Imra pomirila instrumente“ u izvedbi učenika Glazbene škole Ivana Matetića Ronjgova i njihove mentorice Tamare Lorencin. Knjigu, koja je objavljena u nakladi pulske Glazbene škole, ilustrirao je Vibor Juhas, a u središtu priče je, naravno - glazba, njena važnost i univerzalnost.

Imra je i glavna junakinja ove priče. Ona je „pametna i nestašna djevojčica koja obožava igru“. No, za razliku od njezinih prijatelja u razredu – Imru glazba jednostavno nije zanimala. Priča se mijenja kada Imra umorna dolazi kući nakon koncerta koji joj je bio dosadan. Zaspala je, a snovi su je odveli na neobično putovanje: našla se na velikom brodu zvanom Harmonija, a oko nje bilo je mnoštvo ljutih instrumenata… No, Imra, ne samo da ih je pomirila i zavoljela glazbu, nego kako se moglo čuti na Libriću, slikovnica ima otvoreni kraj. Svoju priču očekuju i tradicijski instrumenti. Tamara Lorencin posebno je zahvalila svima koji su bili uključeni u projekt, od vrtićkih skupina do učenika nižih razreda i svih koji su nastupali, a posebno ravnateljici škole Romani Vuksan Zuban i učenici Marti Beljan, koja je imala veliku ulogu u ovom projektu. A riječ je zaista o jedinstvenom, važnom i vrijednom produkcijskom iskoraku pulske Glazbene škole koja je spajajući svijet glazbe i književnosti zaista potpisala osebujnu priču.

Iako se na Monte Libriću može i vježbati, a djeca posebno vole crvenu penjačku stijenu koja je postavljena kraj terase u Circolu, ipak je u prvom planu priča. O tome što priča jest, kako nastaje i zašto je važno čitanje koje otvara nove svjetove, u dva je navrata jako nadahnuto govorio osebujni talijanski autor Luigi Dal Cin. U Programu Più che una storia svoje je predavanje naslovio „Mille e una fiaba, i segreti dello scrittore“ (Tisuću i jedna bajka, tajne jednog pisca).

O tome kako je počela pisati govorila je u talijanskom programu i Doris Cerin Otočan, koja je poznata i kao glazbenica i poduzetnica. Predstavila je talijansku verziju svoje knjige "Due storie di cuore puro", koja ima i hrvatsko izdanje, uskoro će biti objavljena i u Londonu na engleskom jeziku. Ova je autorica počela pisati nakon što je svojoj kćeri svake večeri pričala priče, kako je rekla, kao što to čine sve mame. Svoju je knjigu posvetila čistoj ljubavi, a posebno je zahvalila svojim prevoditeljicama Vanesi Begić i Gianni Forante, koje su knjigu koja sadrži dvije priče – „Jelka“ (Jelka) i „Sedam dvoraca“ (Sette castelli), prevele na talijanski. Predstavljanje je vodila Gordana Trajković.

Priče koje se prenose s generacije na generaciju i ljubav prema pripovijedanju i vremenima kada su se pričale priče koje nisu bile zapisane utkala je u svoju čarobnu knjigu „Na vilinskom tragu“ Sanda Lončar Ružić. Njenu je knjigu ilustrirala akademska slikarica Ana Grigorjev, objavilo zagrebačko Znanje, a autorica ju je na magičnoj pozornici predstavila uz Libricu Iris. Priča je to o malom Petru, njegovu didu i vili, a priča se događa na jednom imotskom brdu. Glavni likovi ove bajkovite pripovijesti - osmogodišnji dječak Petar i njegov djed Perija jednog zimskog dana uspinjali su se na drevnu ilirsku utvrdu koja se nalazila visoko u brdima. Penjanje uz strminu djed krati pričama o svojim dječjim dogodovštinama te fantastičnim stanovnicima Gradine, među kojima posebno mjesto imaju vile.

Dječja publika i ovaj put je aktivno pratila predstavljanje knjige, čija se radnja, izračunali su oni događa u „minus prvom stoljeću“ : A, iz ovog vedrog mnoštva prepisujemo odgovor dječaka Matea iz publike. Na pitanje bi li vi vjerovali djedu da vam kaže da je vidio vilu, vrlo jasno Mateo je odgovorio da kad djed kaže da vile postoje treba mu vjerovati jer „Djed je djed!“.

Djeca zbog kojih Monte Librić i postoji kao fantastično mjesto gdje se najmlađi zaljubljuju u čitanje i onda jednog dana postaju veliki čitatelji, ove su godine na svoj Festival u Circolo stigla iz Umaga, Pule, Rijeke, s Krka, iz Rovinja, Poreča, Pazina, Vodnjana, Galižane, Banjola, Loborike, a bili su tu i učenici iz talijanskog grada Centa kraj Ferrare. A, da djeca na Libiriću uče od umjetnika dokaz je i zanimljiva radionica dramske igre Istria Magica velike kazališne umjetnice iz Pule Petre B. Blašković.

Veselo, kreativno i radno bilo je i u radionicama Kabinet čuda te Štrige idu na Librić, koje su vodile studentice Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, priče su čitale  školske knjižničarka Željka Kondić Dabo i Biljana Matković. Brojnu djecu oduševio je Maštolov Sedine Cerovac, a na terasi Circola lovili su „štrige“. U ovogodišnju festivalsku temu „Mitološka bića Istre“ potpuno je uvukao publiku dramski pedagog, pripovjedač Aleksandar Bančić, koji je djecu i odrasle oduševio pričama iz svog „Kantuona Ćakuluona – Štrige naše svagdašnje“. U programu Storytelling oživio je atmosferu iz vremena kada su priče kraj ognjišća pričali naši stari. Ni ovaj dan nije prošao bez Priče za laku noć, a Baka Librić izabrala je priču Adriane Borić i Ive Lulić „Čarobno kolo“ koje je objavila Iris Illyirica.

Dodajmo i da je u Gradskoj knjižnici i čitaonici počeo stručni skup za knjižničare „Drevni divovi – uloga knjižnica u oživljavanju, mitova, legendi i priča“, a Luigi Dal Cin izlagao je na temu Tehnike pripovjednog izmišljanja.