Hahari na dnu mulja

U svijetu književnosti za mlade ne događa se često da za knjigu najprije nastanu ilustracije, a tek onda tekst po uzoru na njih. No, u ovom je slučaju bilo upravo tako: Josip Čekolj odlučio je ilustracije iz izložbe „Hahari i žabe“ - reminiscencije iz djetinjstva Dominika Vukovića koju tvore efektni crveni crteži - oživjeti riječima. Tako su nastali „Hahari na dnu mulja“, roman u kojem susrećemo skupinu prijatelja na pragu odrastanja.

A odrasti je teško, znaju to i naši glavni junaci Bruno, Sunčica, Tomek i Siniša. Završetkom osnovne škole istječe i ono njihovo bezbrižno, dječje prijateljstvo satkano od igre i avantura. Na hahare se odjednom sruče svi oni problemi kojima su se donedavno bavili isključivo odrasli: u njihov svijet ulaze i nepravda i opraštanje i pažnja i neuzvraćena ljubav i zasićenje zavičajem i bojazan od preseljenja u neki daleki kraj...

Oni moraju pronaći svoj put, raspoznati lažna prijateljstva i odvojiti ih od onih pravih, utjecaj lošeg društva odmaći od iskrenog i dobrog čina. Koliko god se u tom turbulentnom razdoblju udaljavali jedni od drugih, neka ih nevidljiva sila – a možda je samo do čarobnog napitka coprnice Janice, dobre poezije Lude Ankice ili životnih savjeta Starog Rude – silom magneta privlači nazad i, kao sve prijatelje, još čvršće veže jedne uz druge.

Kroz priču smještenu u mjestu koje ne postoji i pisanu dijalektom koji ne postoji, Josip Čekolj pred nas stavlja seriju originalnih slika: petoricu izgubljenih mladića, četiri prava prijatelja, tri zagonetna para očiju što vire iz mraka i dvije usamljene starice. Dakle knjigu kojom je zasigurno dokazao da može pisati ovakvu vrstu literature.

Takav nas uspjeh ne čudi – premda su mu tek 23 godine, već je uspješan pjesnik: njegova zbirka „Dječak pred žetvu“ pohvaljena je na „Goranovom proljeću“, da bi kasnije na književnom natječaju „Na vrh jezika“ - jednom od najvažnijih za autore do 35 godina - osvojila prvo mjesto. A kada vam nagradu dodjeli žiri u sastavu Marko Pogačar, Kruno Lokotar i Olje Savičević-Ivančević, jasno je da su „Hahari na dnu mulja“ djelo autora o kojem će se itekako još pisati i kojeg će se čitati.